Zdrave navike djeci se usađuju od malih nogu, zdravom ishranom i zdravim načinom života. Međutim, gojaznost u 21. vijeku je veliki zdravstveni problem u svim uzrasnim populacijama.
Prema riječima Snežane Barjaktarović Labović, doktorke medicinskih nauka iz oblasti higijene, odnosno bezbjednosti hrane, specijaliste higijene i užeg specijaliste dijetoterapije, od gojaznosti nema pošteđenih, ali je u svakom društvu, pa i u Crnoj Gori, gojaznost djece posebno izražen problem.
– U ovom trenutku se može reći da Crna Gora kao država ne preduzima sve preventivne mjere koje bi mogle da dovedu do toga da se smanji stepen gojaznosti, ali se ipak trudimo, u skladu sa stručnim kadrom koji imamo, institucijama koje se bave prevencijom u okviru zdravstvene zaštite i na ovom pitanju se vrijedno radi, ali uvijek ima prostora za više – kaže doktorka.
Ono što pokazuju poslednji zvanični podaci koji su dobijeni uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije, razloga za brigu i te kako ima.
– Evropska inicijativa za praćenje dječje gojaznosti, koja u Crnoj Gori radi već u drugom krugu od početka 2016. godine, pokazuje da je broj gojazne djece u Crnoj Gori izuzetno velik. Istraživanje koje je rađeno 2016. godine ima već publikovane podatke. U njemu je učestvovalo 1.754 djece, a sprovedeno je kod svega 1.689 djece jer veliki broj roditelja nije dao apsolutnu saglasnost da dijete može da se mjeri ili nije htjelo da ispuni anketu koja je takođe bila dio metodologije tog istraživanja. To je nešto što donekle pokazuje i jedan stepen nebrige roditelja o tome kako se možda i sami hrane, ili na koji način obezbeđuju pravilnu ishranu svojoj djeci. U svakom slučaju, rezultati tog istraživanja pokazuju da imamo problem i da je za 18,1 odsto dječaka i isto toliko djevojčica utvrđeno da imaju prekomjernu tjelesnu masu, a kada je gojaznost u pitanju tu je još veći procenat dječaka, pa je utvrđeno da čak 22,8 odsto njih gojazno, dok je taj procenat 11,9 kod djevojčica. Ono što je izolovano kao poseban problem, na kome treba takođe puno raditi, jeste da je od ukupnog broja gojazne djece svega jedan odsto roditelja imao percepciju da mu je dijete gojazno – ističe dr Labović.
Kada se govori o dječjoj gojaznosti na području Crne Gore, prostora da se radi na ovom problemu svakako ima.
- Potrebno je razviti metodologiju kojom će se prići djetetu i objasniti mu šta znači pravilna ishrana, objasniti roditelju u skladu sa njegovim kapacitetima prije svega intelektualnim, a naravno i nastavničkom osoblju – ističe doktorka.
U Baru postoji NVO „Centar za ekologiju i afirmaciju zdravlja - CEAZ”, čiji je osnivač Barjaktarović Labović.
– Opština Bar je prepoznala značaj projekta čija je tema prevencija gojaznosti u osnovim školama. Osim što su nabavljeni odlični alati za procjenu stanja uhranjenosti, odrađen je veliki broj edukativnih radionica u svim osnovnim školama u Baru. Djeca su vrlo rado prihvatala edukacije, aktivno su učestvovali u radionicama, gdje su značajnu zainteresovanost pokazali velikim brojem pitanja. Ono što je bilo lako uočiti jeste da djeca iz kuće nose pogrešne navike, djeca su pogrešno naučena – ističe dr Labović.
Ovakvi projekti i preventivne aktivnosti nedostaju Crnoj Gori, zaključuje doktorka, uz ocjenu da svakako nije dovoljno da budu na nivou jednog grada i jednog projekta, već implementacija ovih ideja mora biti obezbjeđena u kontinuitetu.
D.S.

Doručak
– Moj je utisak da bi trebalo da postoji bolja konekcija između ministarstava. Svi oni koji promovišu bilo šta od zdravih stilova života naročito hranu, odnosno ishranu, moraju biti iz struke. Da bi se djeca razvijala, rasla, mogla dobro da uče, da budu dovoljno fizički aktivna, mora se voditi računa o unosu hrane, vrsti hrane koju djaca jedu, o izboru namirnica, roditelji moraju da se nauče kako te namirnice kad ih već pravilno izaberu, da pripreme na pravilan način, koliko hrane treba da posluže svom djetetu i u kojim vremenskim razmacima – savjetuje doktorka Labović i posebno ističe važnost doručka kao elementarnog obroka.

Treba odrediti i znati pravu mjeru za slatkiše
– Kad je u pitanju školski obrok, postoje tendencije da se nešto po tom pitanju riješi u Podgorici. Ali, nije cijela Crna Gora Podgorica. Ne spominje se da se ova aktivnost širi dalje, a evo naš Bar upravo ima Srednju ekonomsko-ugostiteljsku školu sa smjerom kuvara, sa svim uslovima da obezbjede zdrave školske obroke - ističe doktorka. Svaki roditelj bi trebalo da nauči svoje dijete prije svega da pije vodu, da jede što više svježeg povrća, te voća od 300 do 400 grama svakog dana.
– Važno je ispratiti da dijete svakodnevno unese i dvije šolje mlijeka ili jogurta, da jede ribu najmanje dva puta nedjeljno, ostalim danima da se potencira unos bijelog mesa. Djecu bi trebalo naučiti na kuvanu i pečenu hranu bez dodatka masnoće, ne prženu. Slatkiše djeci ne možemo uskratiti, međutim treba odrediti i znati pravu mjeru – zaključuje dr Labović.